Kamelot

Članovi britanskog havy metal benda Iron Maiden pokraj ožujka otvaraju u Londonu hotel za glazbene zvijezde u koji su uložili šest i pol milijuna funta (samo je rola tapeta u stilu art-decoa stajala 600 funta). Svaka od trideset soba zvat će se po nekoj poznatoj pjesmi poput “Purple Haze” Jimija Hendrixa, a bit će opremljene Bang&Olufsen televizorima, brzim internetskim vezama te Frette posteljinama i ručnicima. Noćenje će njima stajati 150 do 260 funta. Bar hotela radit će cijelu noć, a potpun luksuz spada i masaža u sobi.

U svakom slučaju, neće to biti hotel u kojem ćete poželjeti baciti televizor kroz prozor, nego nešto vrlo in tvrde šestorica glazbenika te dodaju kako će jedino havy u njihovom hotelu biti osiguranje koje će goste štititi od paparazza i obožavatelja

Politička ekonomija medija definira sam medij kao proizvod. Ta definicija medija potječe još od 70-ih godina prošlog stoljeća. Time saznajemo da su oglasi presudno smješteni u novine. Tako novine kao što je jasno ovise o oglašivačima.

Premda se sve svodi na profitabilnost, ipak, traži se sadržaj koji je tržišno stabilan i zanimljiv. Time i sam doseg daje sliku koliko princip ekonomije može utjecati na novine. Dominantne medijske tvrtke su veliki biznis. Njima kontroliraju bogati moguli ili menadžeri koji su izloženi oštrim ograničenjima vlasnika.

Prije no što je oglašavanje postalo prisutno, cijena novina ipak je morala pokriti troškove poslovanja. S prostorom oglašavanja novine koje su privlačile oglase mogle su si priuštiti cijenu primjeraka ispod troškova proizvodnje. No tu dolazimo do najviših prijetnji budućnosti novina. Sam tržišni pristup može prouzročiti gubitak novinarske funkcije, koja  ima ulogu služenja društvu.

Tržište je uvelike bitno za novine jer pitanje je: “Jesu li novine samo roba koja se dokazuje na tržištu?” ili “Što je s novinama koje ne ovise o tržištu” i “Mogu li se novine u potpunosti osloniti na oglašivaće?”.Razna pitanja si m ožemo postaviti u ovom trenutku..

Prihod novina ostvaruje se iz prodaje i oglasa. Premda prodaja od svega 30% donosi novinama profit, oglasi od ostalih 70% su doveli do pokretanja specijaliziranih priloga koji su namijenjeni ponajprije oglašivačima da dosegnu što veću publiku.  Neprihvatljivost tržišnog modela oglašavanjem stvara poseban odnos. To nam govori kako nestaje sluha za publikom. Mediji osim toga nisu obični kanal, već izvor za građane s važnim informativnim sadržajem.

Troškovi proizvodnje novina su reprodukcijski, znaći da oni ovise o broju tiskovnih primjeraka, te djeluje da ovise o broju prodanih primjeraka. Sam paradoks tržišta nam govori o medijskom sadržaju koji se u potpunosti oslanja na tržište konformistički i tako se odnosi prema potrošaćima.

Do 1.8.2007 u Hrvatskoj je PDV na novine iznosio 22% nakon čega je smanjen na 10%. Sve dok se večina troškova produkcije medija bude pokrivala iz oglašavanja, naši oglasi će imati veliki utjecaj na medije, odnosno novine.

Avram Grant bi trebao u četvrtak stići u Split. No sve se glasnije postavlja pitanje: “Zašto dolazi!?” Splićanima je sve nejasnije zašto bi uopće Hajduk trebao novog trenera kad Anti Miši ide više nego izvrsno.

Kad je Anto Miše predstavljen kratkotrajnim rješenjem nakon odlaska Vučevića, nitko mu nije predviđao da će se na klupi zadržati i nakon trećeg tjedna. U tom je razdoblju Hajduk osvojio četiri pobijede i remi, uz gol razliku od 10:0. Primakli su se Bili Dinamu za samo gol zaostatka, a forma Mišine momčadi je na najvišoj je razini od početka sezone.

Grant bi u Split trebao stići u četvrtak, a u subotu će se održati osnivačka skupina na Gripama,  kada bi Hajduk trebao dobiti novo vodstvo i zaključiti preoblikovanje. No, postavlja se pitanje: “Zašto Grant uopće dolazi ili zašto bi uopće trebao doći neki novi trener?”

Sami rezultati pokazuju da je Miše uspio i to mu na neki način daje legitimitet da i dalje nastavi. Hajduk pobijeđuje, publike je na stadionu sve više,  Dinamu je sve bliže, a na  Poljudu je nesiguran jedino Miše.

“Vukovar je Lijepa Naša, Vukovar je moja Hrvatska” Ovogodišnji je slogan kojim grad heroj obilježava 18. 11., odnosno dan siječanja na žrtve Vukovara. Hrvatska danas stiže u Vukovar. Vukovar očekuje oko 20. 000 hodočasnika iz svih krajeva.

Vukovarci su još sinoć očekivali ovu obljetnicu što su nam predstavili naši mediji. Vukovarska ulica obasuta je tisućama svijeća za Vukovar. Od Osijeka, preko Zagreba do Dubrovnika gore svijeće za Vukovar. Hrvatska nije zaboravila Vukovar.

Vukovarska svakodnevica je sasma nešto drugo. Vukovarci se osjećaju zaboravljenima. Oni danas žive u jednim od najsiromašnijih Hrvatskih gradova, sa najvećom stopom nezaposlenih. Grad heroj, danas je grad praznih đepova.

Vukovar je grad ponosa, no teško je živjeti ponos praznih đepova. U Jugoslaviji je Vukovar bio jedan od bogatijih gradova, no danas se slika izmijenila. Razočarani siromašni, gladni dočekat će Vukovarci danas političku elitu. Dočekat će Vukovar Hrvatsku.

Siječanje na 1624 poginule osobe, 1200 ranjenih, 7000 zatočenih i čak 22000 prognanih Vukovaraca. Siromaštvo i neimaština Vukovarska je svakodnevica. Ponos i tuga u Vukovaru se isprepliću svakoga dana i tako punih jedanaest godina od kada se Hrvatska vratila u Vukovar.

Od mirne reintegracije u Vukovaru je napravljeno mnogo, popravljene su brojne obiteljske kuće, no i danas su vidljiva ratna oštećenja. Osvrnimo se samo na središte Vukovara i na Vukovarske arkade i ne trebamo ići dalje.

Više od razrušenih fasada, Vukovarce danas boli njihova industrija. Nekada divovi Vupik i Borovo, danas su tek sijena onoga što su bili.

U posljednjih pet godina dosta je učinjeno u Vukovaru. Statistika je na strani Vukovara. Nezaposlenost je smanjena sa 40 % na 17 %, no iskreno mislim da je to moglo proći i mnogo bolje.

Slika razrušenog Vukovara i danas budi bolne uspomene na domovinski rat. Kako bi se u grad  vratio život, ruku spasa pružile su sve županije. Svaka za obnovu Vukovara je donirala koliko je mogla. Sakupljene su 83 milijuna kuna i još 75 milijuna dodala je država. Tim novcem obnovljena su 34 objekta. Obnovljeni su vrtići, škole , crkve, obnovljena je centralna ljekarna, Hrvatski dom, zgrada županije, sportska dvorana u Borovu. Kada se zbroji u obnovu Vukovara država je uložila više od 3 milijarde kuna.

Simbol Vukovarskog stradanja još uvijek ne izgleda kao prije. Zjapi neobnovljen iako je Zadarska županija za njegovu obnovu platila 4 milijuna kuna. Prema mom mišljenju i mišljenju većine Vukovaraca, spomenik bi trebalo konzervirati.

Na red čekaju i učenici ekonomske škole. Već su 9 godina podstanari i promijenili su 4 lokacije. Trenutačno su u zgradi koja je u vrlo lošem stanju. Svoju školu bi mladi ekonomisti trebali dobiti u naselju Olajnica. Grad je dodijelio parcelu, no opet dolazimo do komplikacija. Vodi se bitka s papirologijom i dodatnim izdatcima. Cijepanje te parcele se može dogovorit samo uz lokacijsku dozvolu, a to opet košta trostruko ili četverostruko više. E, gdje je sad ministarstvo znanosti kad treba nešto konkretno napravit.

Otužna slika željezničkog kolodvora zjapi također u vremenu rata. Za obnovu je potrebno 7 milijuna kuna. Kada će se krenuti u izgradnju, još uvijek se ne zna. Veza sa Zagrebom je bila mnogo jaća, jedan vlak je premalo. Da postoji još jedan bilo bi puno bolje.

O pravom procvatu grada moći ćemo nešto govoriti kad prorade Borovo i Vupik. Kada će se Dunavom ploviti onim tempom kao nekad. Do tada će političari tu i tamo ponekad zalutati u Vukovar kako bi sakupili političke bodove. Bolju sliku Vukovara do tada ne može obećati niti jedan sažaljivi pogled.

Odigrana je sinoć utakmica između Mladosti i Juga. Krenula je jadranska liga u kojoj nastupaju klubovi iz Crne gore i Slovenije. Što je za naše klubove dobro došlo za kontinuitet jako dobrih utakmica, jer naravno da su ciljevi naše prvenstvo i Euroliga. Mladost kao prvak je izravno ušla u Euro ligu, Jug je morao sa Šibenikom u kvalifikacije. To su bile vrlo uspješne kvalifikacije. Imati tri momčadi na listi nije lako. Ždrijeb je htio da Mladost igra protiv Jadrana iz Herceg novog, Budvanske rivijere i Barcelonete u jednoj jako solidnoj skupini. U skupini u kojoj Mladost mora izboriti prolaz dalje. Što se tiče Juga teško, Sturm i Spartak. Šibenik ima Olimpyakosa, Primorca i Brešu. Sezona je duga i kao što možemo vidjeti dosta teška. S rezultatom od 12:11 Mladost je otišla ne poražena. Govorilo se da je nakon kvalifikacijske utakmice pao Jug, sada se lagano diže što je apsolutno vidljivo. No, ne dovoljno za Mladost sinoć. Dobra igra, kvalitetno snalaženje i puno manje pogrešaka držali su Jug do kraja druge četvrtine no dobrom igrom Mladosti, mladostaši su otišli s pobjedom više na sinoćnjem derbiju.

Na današnji dan u Šibeniku, rodio se, veliki virtuoz Dražen Peterović. Dražen sa svojom virtuoznošću proglašen je najboljim hrvatskim košarkašem dvadesetog stoljeća.

Još kao dječak zavolio je košarku. Njegova iznimna upornost i predanost svakodnevnim treninzima, uz nevjerojatan talent ubrzo ga je vinula u najboljeg među svim dobnim skupinama. U 16-oj postao je prvotimac Šibenke. Svojim je pogodcima doveo svoj rodni grad do naslova prvaka u Jugoslaviji 1983.

Cibona i Real Madrid bili su nedostižni svim europskim klubovima u godinama kad je Dražen igrao za njihove boje. Postigavši sve u Europi otišao je u najjaču svjetsku Ligu američki NBA. U reprezentativnoj je karijeri Dražen Petrović okitio se trima olimpijskim medaljama. Treća mu je zasigurno bila najdraža. Kao kapetan Hrvatske reprezentacije i njezinoj prvoj Olimpijadi odveo je svoje igraće do srebrne medalje do američkog Dream Teama.

Sudbina mu ipak nije bila naklonjena. U 28. godini 1993. poginuo je u automobilskoj nesreći na autocesti kod Deggendorfa. Time je prekinuta karijera najboljeg hrvatskog košarkaša u svijetu, toga vremena. Nevjerojatan košarkaški Mozart otišao je na kraju svog košarkaškog umijeća. U središtu Zagreba je trg i dvorana Dražena Petrovića koji će zauvijek podsjećati na sportaša koji je Hrvatskoj podario nezaboravne košarkaške noći.

Pisati ili ne pisati? Kada jednom napišeš tekst i učini ti se malo za blog, stvarno ti nešto ne da mira da ne napišeš još jedan i to ovaj puta o simpatičnoj plesačici koja je smaknuta baš na današnji dan.

U zoru 15. listopada 1917. glasovita plesačica Mata Hari pravim imenom Margaretha Geertruida Zelle koja je godinama zaluđivala modernu Europu dovedena je pred streljački stroj, gdje je ustrjeljena radi špijunaže. Prije pogubljenja je rekla: «Ah, vi francuzi! Kakvu čete korist imati od moje smrti? Nadate li se da čete tako dobiti rat?»

O špijunskoj ulozi zanosne plesačice istočnjačkih plesova u prvome svjetskom ratu postoje različite verzije. Od toga da je bila vrhunski njemački agent, do mišljenja da je bezrazložno platila ceh za velike političke i vojne neuspjehe Francuske u tom razdoblju rata. Prava istina je možda u sredini. Kao miljenica kontinentalnog polusvijeta Mata Hari je putovala s kraja na kraj Europe u ratnom vihoru. Ali je malo dokaza da je bila djelotvoran špijun Keiserove Njemačke. O tome na suđenju nije iznesen ni jedan uvjerljiv dokaz. Vjerojatnije je da su joj europski uglednici i generali plaćali uzbudljive ljubavne noći i bili vrlo brbljavi na njezinu jastuku.

Kad je 1917. Francuska stala posrtati zbog defetizma, Mata Hari je ustrjeljena kao idealni krivac za vojnu i političku krizu zemlje. Zanimljivo je da dosje špijunke stoljeća, ostaje zatvoren sve do 2017. čak 100-tinu godina poslije njezina smaknuća, što je naravno više nego začuđujuće.

Nakon dugo vremena ponovno pišem svoj blog. Vrijeme koje je proteklo od mog posljednjeg posta prošlo je jako brzo, no dovoljno dugo. Ponovno nakon dugo vremena, na stranicama mog bloga, počinju se pojavljivat tekstovi koji će i ove godine obogaćivati naš fenomenalno osmišljeni projekt Studosferu i moj blog.

Iako smo u posljednje vrijeme svjedoci raznih ubojstava ljubavnika i ubojstava nedužnih žena za koje se ne saznaje tko je počinitelj ubojstva, ne razumijemo ni sami što se u biti događa u Hrvatskoj i do kuda smo uspjeli dogurati. Policija tapkajući po mraku u komunikaciji sa mafijom ne shvaća ni sama koliko je u biti opet slaba i kako i ovaj puta nespremno obavljaju svoju dužnost. Policija, zakon ili vlada tko je ovaj puta zakazao i odveo nas u slijepu ulicu. Trebamo li se diviti Oliverovom koncertu u New Yorku ili ponovno čekati jutro puno ubojstava Hrvatske zlatne mladeži i očekivati bombu možda baš u stanu do vašeg. Premda su pljačke kladionica postale večernja rutina, a poslovnice ustaljeno obitavalište vrhunskih neuhvatljivih pljačkaša, pitanje je posljednjih dana gdje je nestala i kako Britt Lapthorne te noći prije nego je nama doplutala ispod Boninova. Ubojstvo Ivane Hodak, kćerke Zvonimira Hodaka i Ljerke Mintas- Hodak ponovno nam opisuje tamnu stranu Hrvatske i otkriva priču iza koje leži konkretan problem koji se u ovim slučajevima konstantno ponavlja.

Trebamo li se ponovno vratiti klimavom zakonu, vladi ili neprofesionalnosti naše policije. Odnosno neprofesionalnosti u samoj akciji otkrivanja problema koji se događa u društvu te stavljanje u pitanje sigurnost društva u kojemu živimo. Iako nakon dugo vremena ne pisanja i skupljanja informacija za jedan tekst poput ovoga uvelike osuđujem brutalno ponašanje društva i sam neprofesionalizam i neozbiljnost, te sam ritual zaboravljanja problema u kojemu se našlo naše društvo u posljednjim događajima, kojima se, moglo bi se reći i ne možemo baš pohvaliti. Interesantno je kako je ova tema bila samo privid, no sutra je novi dan i očekujmo nove smrti i ubojstva hladnokrvnih ljudi kojima smo okruženi, a ni sami nismo svjesni da su baš tako nešto u stanju učiniti nedužnim i bespomoćnim osobama.

Kako volim otkrivati nove informacije, saznao sam noćas još jednu po meni najzanimljiviju do sada. Stranica Nostradamus Online predstavlja jedan interesantan bestseller- “The Nostradamus Code: World War III”

Saznajem da su u knjizi objavljena “proročanstva” za razdoblje od 2007. do 2012. godine. Autori stranice, ali i knjige “The Nostradamus Code: World War III”, tvrde kako će, prema zapisima koji se pripisuju Nostradamusu to razdoblje biti vrijeme nevolja puno ratova, očaja i zla, ali i nade i obećanja. Naime, kako saznajem u daljnjem istraživanju, članovi Talijanske nacionalne knjižnice prema toj su stranici u svibnju 2004. u Rimu otkrili rukopise slavnog proroka Michel de Nostre-Dame (1503-1566). Što ustvari daje jednu dodatnu razinu vijesti. Rukopise je navodno sam Nostradamusov sin poklonio Papi Urbanu VIII (1568. - 1644.), da bi nakon njega gotovo četiri stoljeća ležali sakriveni u rimskim arhivima.

Lost Book of Nostradamus on The History Channel

Premda je zapise istražio dr. Michael Rathford pomoću tehnike za dešifriranje koju je nazvao Nostradamusov kod, na temelju svog tumačenja je napisao ovaj bestseller. U samoj knjizi se jasno opisuju aktivnosti Osame Bin Ladena, teroristički napadi na SAD, nuklearno razaranje Rima i sukobi SAD-a s Iranom odnosno Sjevernom Korejom. Pomoću Nostradamusovog koda dr. Rathford je utvrdio da otkriveni spisi između ostalog, opisuju i razdoblje koje slijedi, te ključne sudionike u njemu poput Osame Bin Ladena.

Poglavlje koje se odnosi na razdoblje od 2007. do 2012 (po tumačenju dr. Rathford ) opisuje kako će se neki ludi, pomahnitali vođa s Bliskog istoka domoći nuklearnog oružja i njime napasti Europu. Jedna bomba planira završiti što je najinteresantnije u istočnom dijelu Sredozemnog mora i zatrovati floru i faunu. Europske zemlje nakon svih tih silnih zavrzlama pokušat će intervenirati, no kako će vođa upotrijebiti ostatak svoga nuklearnog arsenala u napadu će se bazirati na druge dijelove Europe, osobito Italiju.

Sa svom ludosti i moći koju posjeduje, taj čelnik nije onaj pravi Antikrist, već njegov prethodnik i pomoćnik koji će mu tek pripremiti i olakšati dolazak na vlast. Razdoblje koje nas slijedi biti će obilježeno i prirodnim katastrofama poput potresa i vulkana, te klimatskih promjenama (hm, kao da su već počele) koje će izazvati suše i glad. Prirodne nepogode, prije svega potrese i poplave, osobito ističem da će snažno pogoditi SAD. Međutim, u samom nastojanju da se SAD suoći s katastrofama lagano će bankrotirati. Koristeći tešku situaciju Antikrist će preuzeti vlast u Aziji i na Bliskom istoku. Znaći prema rukopisima slijede u tom razdoblju- strah, suše, glad, neprijateljstva, poplave i potresi, luđaci i teroristi. Znaći, ulazimo u pravo vrijeme nevolja(?!).

Legendarna britanska havy metal grupa IRON MAIDEN nastupa 10. kolovoza na poljudskom stadionu, u okviru svoje velike svjetske turneje “SOMEWHERE BACK IN TIME” Skupina koja je poznata po spektakularnoj scenskoj produkciji, najavljuje da će na turneji koristiti onu s egipatskim mitovima, odnosno s “Powerslave Toura” 1984/85, te “Somwhere in Time Toure” iz 1986/87, gdje se Eddie pojavljuje kao Cyborg.

Treći put u Hrvatskoj, “Čelična djeva” po prvi put svira u Splitu. Kako su prethodna dva koncerta imali u Zagrebu i Velikoj Gorici, a prvi čak 22 godine, Maidenovci na svojoj web stranici upućuju poseban pozdrav zagrebačkim fanovima i poziv da potegnu do Splita! Naglašavaju da će se jako “veseliti vidjeti brojne prijatelje iz Zagreba”. Ovaj po mnogima, pa i po meni najbolji havy metal band svih vremena, u preko trideset godina postojanja je izdao čak 25 albuma. Splitski će nastup biti i jedini koncert Maidena u ovom dijelu Europe, a ovo je navodno jedna od najbrže rasprodanih turneja nekog banda posljednjih godina.

Sad nešto o bandu….

Iron Maiden je britanski heavy metal sastav osnovan 1975. godine, a danas se smatra sinonimom heavy metala. Njegov osnivač Steve Harris, osim frontmena ima i ulogu basista, uz gitariste Adriana Smitha, Dave Murraya i Janicka Gersa, bubnjara Nicku McBraina te pjevača Brucea Dickinsona. Ukupno su izdali 25 albuma, od toga 5 live-albuma, 5 best of, 14 studio i jednu PC-igru (Ed Hunter) s nekim njihovim izvedbama.

Dugačak put do današnjeg sastava Iron Maidena je započeo davne 1975. godine, kratko nakon što je basista Steve Harris otišao iz benda Smiler. Razlog tomu je bio što se Harrisovim kolegama nisu svidjele njegove pjesme. Naziv za novi bend je Harrisu pao na pamet prilikom gledanja filmske adaptacije Man in the Iron Mask. Naziv Iron Maiden označava srednjevjekovnu spravu za mučenje.

Steve Harris i gitarist Dave Murray su dan danas najstariji članovi benda, prisutni gotovo od samoga početka. Bend je imao dvanaest različitih sastava u 70im godinama. Iako je Iron Maiden bio pod enormnim utjecajem nekolicine bendova kao što su Deep Purple, Led Zeppelin, Black Sabbath, UFO, Yes, Wishbone Ash, Apocalypse, Queen te Judas Priest, njihova najranija ostvarenja nesumnjivo nalikuju na punk.

Pravi Iron Maidenov uspjeh počinje 1978. godine kada se Harrisu i Murrayu pridružuju vokal Paul Di’Anno te bubnjar Doug Sampson. U to vrijeme Iron Maiden postaje prava senzacija u engleskim heavy metal krugovima. Bend svira već tri godine i skuplja popriličnu količinu lojalnih fanova, no još nemaju snimljen niti jedan album. To se mijenja na staru godinu 1978., bend snima jedan od najpoznatijih demo albuma u povijesti hard rocka, The Soundhouse Tapes. The Soundhouse Tapes čine četiri pjesme, a svih 5000 primjeraka biva prodanu u roku od nekoliko tjedana. Kasnije se The Soundhouse Tapes može pronaći pod enormnom cijenom od nekoliko tisuća dolara, sve do ponovno izadnja 1996. godine. Dvije pjesme na demo albumu, “Prowler” te “Iron Maiden” dostižu prvu poziciju britanske metal ljestvice.